Meša Selimović je i danas, godinama nakon smrti jedan od najčitanijih pisaca. Stvarao je u drugoj polovini 20. veka. Selimović je rođen 1910. godine u Tuzli, smatra se da je on jedan od najvažnijih pisaca svog vremena na ovim prostorima. Njegovi romani „Tvrđava“, „Ostrvo“ i „Krug“, a posebmo“Derviš i smrt“ predstavljaju pravo blago i neiscrpan su izvor mudrosti. Pisci iz Bosne i Hercegovine predložili su da se Selimović romanom „Derviš i smrt“ kandiduje za Nobelovu nagradu za književnost.Selimović je umro u Beogradu, 1982. godine.
Ovo su neki od njegovih najlepših citata:
“Ljudi se u stvari boje, zato su surovi”.
“Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi”.
“Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost”.
“Do kraja života upoznavaću ljude, a nikad ih upoznati neću; uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka”.
“Od pamtiveka sinovi su nerazumniji od očeva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srećom, sinovi postanu razumni čim postanu očevi”.
“To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko”.
“Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji”.
“Grješne misli su kao vjetar, tko će ih zaustaviti. U čemu je pobožnost, ako nema iskušenja koja se savladavaju?”
“Čovjek nije Bog, i njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu”.
“Čudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada”.
“Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima”.
“Ljudi preziru sve one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želis mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu”.